Ventilirane fasade
Ventilirane fasade imaju široku primjenu u arhitekturi. Ova vrsta fasadnog oblaganja, pri kojoj se nove obloge jednostavno dodaju na prethodno montiranu potkonstrukciju preko postojećih ili ranije izvedenih
fasada, predstavlja najbolji način da se stari objekti moderniziraju i obnove prema aktualnim standardima. Stvaranjem prostora između fasadne obloge i zida objekta, postiže se kruženje zraka u
fasadnom sustavu. Tako se unutrašnjost samog objekta štiti od prevelikog zagrijavanja ljeti i većeg gubitka topline zimi.
Karakteristika ventiliranih fasadnih sustava je završna fasadna obloga koja je odvojena od nosive konstrukcije građevine ventiliranim prostorom.
Perforirane fasade
Perforacijom panela postiže se željeni vizualni efekt na vidljivim fasadnim površinama, dok u klasičnoj perforiranoj ventiliranoj fasadi kompletna zidna konstrukcija nije transparentna.
Osim estetske funkcije, perforirane fasade imaju i praktičnu vrijednost. One optimiziraju količinu propuštene svjetlosti i služe kao zaštita od direktne sunčeve svjetlosti. Time se smanjuje potreba za rashladnim sustavima i povećava se energetska efikasnost zgrade.
Najčešće se prave od panela debljine 1 do 5mm, no sve ovisno o opterećenja i raspona. Veličina, oblik i broj perforacija ovise od estetskih zahtjeva, željene količine sunčeve svjetlosti koja se želi propustiti u objekt i željena količina strujanja zraka između zgrade i fasade.
Pravilnim izborom oblika i rasporedom perforacija, perforirana fasada može imati minimalno ograničenje pogleda.
Staklene fasade
Staklene fasade su sastavni dio moderne arhitekture. Pored estetskih zahtjeva staklena fasada mora biti funkcionalna, energetski efikasna sa što većom propusnošću svjetlosti i što manjim gubicima energije grijanja. Različiti su zahtjevi prema količini sunčeve energije koju propušta. Kod gradnje stambenih zgrada, iskorištavanje pasivne sunčeve energije doprinosi uštedi energije grijanja. Kod poslovnih i industrijskih objekata, koji su najčešće ostakljeni velikim staklenim površinama, sunčeva energija može
uzrokovati pregrijavanje unutrašnjeg prostora, ako nisu izabrana odgovarajuća stakla.
Izo stakla, koja se danas koriste za moderne sisteme fasada na poslovnim i stambenim objektima, da bi bila energetski efikasna, moraju se odlikovati visokom propusnošću svjetlosti, niskom propusnošću sunčeve energije i niskim toplinskim gubicima.
Učinkovita toplinska izolacija smanjuje troškove grijanja i hlađenja te nudi još jednu značajnu prednost – smanjenje emisije ugljikovog dioksida u atmosferu. Suvremena fasadna stakla predstavljaju važnu komponentu zvučne izolacije objekta.
Nova stakla mogu prenijeti znatne količine svjetlosti, no zato treba pronaći odgovarajuću ravnotežu između sunčeve topline koja se zadržava i one koja se reflektira. Uvjeti koji se postavljaju prilikom projektiranja fasada su zahtjevni, a standardi za očuvanjem energije postaju sve stroži. Velik je izazov razviti održivi sustav i komponente koje mogu osigurati sve zahtjeve za projektiranjem modernih građevina, uz istodobno pouzdanu i ekonomičnu izvedbu vanjske obloge fasade.
